Coase, Ronald (1910.-2013.)

Coase, Ronald (1910.-2013.)

Autor: Douglas MacKenzie

Ronald H. Coase je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju  sa Sveučilišta u Chicagu. Coase je rođen u Engleskoj i studirao je trgovinu na London School of Economics. Coaseovi primarni doprinosi ekonomiji proizašli su iz njegovog rada na sučelju između prava i ekonomije i njegovog naglaska na transakcijskim troškovima.

Godine 1937. Coase je objavio članak koji je pokazao važnost transakcijskih troškova u formiranju poslovnih organizacija. Transakcijski troškovi odnose se na troškove pronalaženja trgovinskih partnera, pregovaranje uvjeta razmjene i provedbu ovih uvjeta. Coase je ustvrdio da, da bi planirali svoju proizvodnju, poduzetnici moraju birati između kupnje resursa na tržištima ili formiranja vlastitih poslovnih organizacija. Budući da su transakcije na tržištima skupe, poduzetnici oblikuju poslovne organizacije sa stalnim zaposlenicima i kapitalom kako bi izbjegli troškove stalnog korištenja tržišta.

Godine 1959. i 1960. Coase je objavio članke usmjerene na promjenu načina na koji ekonomisti razmišljaju o eksternalijama i učinkovitosti. Eksternalnost je pojam koji se odnosi na troškove i koristi koje ljudi doživljavaju zbog tuđih aktivnosti. Primjer pozitivne eksternalije bio bi kada netko koristi privatnog detektiva kako bi uhvatio kriminalca, što sprječava budući zločin u ime potencijalnih žrtava koje nisu platile tu uslugu. Primjer negativne eksternalije bila bi buka koju čuju oni koji žive u blizini zračne luke. Zračna luka plaća troškove goriva, zrakoplova i rada, ali ne nužno za troškove zvučne izolacije zidova. Prije Coaseove analize, svi su ekonomisti smatrali eksternalije kao odstupanja od učinkovite raspodjele resursa i tvrdili da je jedini način rješavanja tih problema državni porezi i subvencije.

Coase je tvrdio da su eksternalije rezultat transakcijskih troškova. Coase je zaključio da bi, ako ne bi bilo transakcijskih troškova, ljudi pregovarali o eksternalijama i time ih internalizirali. Prema Coaseovom teoremu, ako su transakcijski troškovi nula i imovinska prava dobro definirana, ljudi koji pregovaraju na tržištima generirat će učinkovitu raspodjelu resursa. Na primjer, ljudi koji žive u blizini zračne luke ili tvornice mogu pregovarati o lokalnom zagađenju. To ne znači da će pregovaranje eliminirati buku ili drugo onečišćenje. Umjesto toga, pregovaranje će prisiliti tvornicu ili zračnu luku da pravilno uzmu u obzir ove troškove.

Postoji nekoliko važnih implikacija ovog teorema. Prvo, tržišta mogu riješiti vanjske probleme nakon što sudovi riješe sporove o imovinskim pravima, bez obzira na to koja stranka pobijedi. Drugo, tržišne institucije koje smanjuju transakcijske troškove od vitalnog su značaja za funkcioniranje tržišta. Treće, tržišta i vlade koštaju nešto da rade, tako da raspodjela resursa na tržištima i vladama nije savršena.

Neki tvrde da je Coase nerealan jer transakcijski troškovi nikada nisu nula. Ova vrsta kritike pokazuje da mnogi ne cijene Coaseove argumente. Coase tvrdi da bi se ekonomisti trebali usredotočiti na usporedbu alternativnih institucionalnih aranžmana, umjesto da uspoređuju jednu skupinu nesavršenih institucija s idealnom situacijom u kojoj ljudi bez napora ulaze u obrt. Coaseova analiza pretpostavila je da nula transakcijskih troškova nije zato što su zapravo zapravo nula, već zato što ta pretpostavka omogućuje da se cijeni njihova važnost.

1974. Coase je napisao važan članak pod naslovom “Svjetionik u ekonomiji”. U ovom članku Coase je izazvao ideju da samo vlade mogu proizvoditi i upravljati svjetionicima. Coase je naveo primjere svjetionika u privatnom vlasništvu u Engleskoj. Coase je vidio i privatne i javne svjetionike kao nesavršene načine pružanja svjetioničkih usluga brodovima.

Coaseov je rad neobičan jer kao moderan ekonomist  teško koristi matematiku ili statistiku. Kao urednik Časopisa za pravo i ekonomiju, Coase je pokušao odmaknuti ekonomiste od apstraktnog modeliranja – onoga što je on nazvao ekonomijom na crnoj ploči. Umjesto toga, Coase je koristio verbalnu logiku i opisnu historijsku analizu kako bi došao do svojih zaključaka.

Coase je otišao u mirovinu s Pravnog fakulteta Univerziteta u Chicagu 1979. godine i odstupio kao urednik Časopisa za pravo i ekonomiju 1982. Dobitnik je Nobelove nagrade 1991. Coase je uspio potaknuti raspravu o mnogim pravnim i ekološkim pitanjima. Međutim, ostaje mnogo suptilnih aspekata njegove ekonomije koji su relativno nepoznati ili pogrešno shvaćeni.

Dalja čitanja

Coase, Ronald. “The Federal Communications Commission.” The Journal of Law and Economics 2 (October 1959): 1–40.

———. “The Lighthouse in Economics.” The Journal of Law and Economics 17 (October 1974): 357–376 [Reprinted in The Firm, the Market, and the Law, 1988]

———. “The Nature of the Firm.” Economica 4 (November 1937): 386

———. “The Problem of Social Cost.” The Journal of Law and Economics 3 (1960): 1–44 [Reprinted in The Firm, the Market, and the Law, 1988].

Ellickson, R. C. “The Case for Coase and against ‘Coaseanism.’” The Yale Law Journal 99 (1989): 611, 613.

Glaeser, Edward, Simon Johnson, and Andrei Shleifer. “Coase Versus the Coasians.” The Quarterly Journal of Economics 116 no. 3 (2001): 853–899.

Posner, Richard. “Ronald Coase and Methodology.” The Journal of Economic Perspectives 7 no. 4 (1993): 195–210.

Preveo: Emir Poričanin

Categories: Biografije

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *