Crno tržište
Autor: Paul Dragos Aligica
Crno tržište je kompleksan i slojevit fenomen, poznat i diskutiran pod mnogim različitim imenima: informalna, nezvanična, iregularna, paralelna, sekundarna, podzemna, prikrivena, neprijavljena i siva ekonomija. Njegova osnovna značajka ogleda se u nizu aktivnosti, koje izbjegavaju regulatorne i administrativne standarde formalne ekonomije, nisu prijavljene državi, nisu uključene u nacionalni dohodak, izbjegavaju porezni sistem, te u nekim slučajevima direktno uključuju kriminalne proizvode i usluge. Ekonomija crnog tržišta, kada odluke ljudi u razmjeni resursa nisu rezultat prisile, jest ekonomija slobodnog tržišta jer, po definiciji, ne postoji državna intervencija.
Liberali tumače pojavu crnog tržišta na dva konzistentna načina. Prvo, oni vide ova tržišta kao prirodni rezultat činjenice da tržište utjelovljuje sve ljudske želje, bez obzira na to šta generalna javnost ili država misle o ovim željama. Dakle, crna tržišta postoje za određena dobra i usluge, koja ostaju u snažnoj potražnji unatoččinjenici da ih vlada možda potpuno zabranjuje (narkotici, pornografija ili prostitucija). Drugo, liberali vide ova tržišta kao pokazatelj nezdrave politike države, koja primorava svoje građane da poduzmu svoje radnje i aktivnosti ispod radara. Među ovim politikama su kontrole cijena, diskriminatorno oporezivanje, nastojanja države da monopolizira određene usluge, ekstremne stope oporezivanja inače sasvim legitimnog rada, opterećivanje plata i malih poduzetnika. Crna tržišta se pojavljuju kod nisko kapitalnih te privremeno uslužnih djelatnosti, kod kojh je državna kontrola i reakcija manje vjerovatna (freelanceri, kućni majstori, jednodnevni radnici itd.)
Prohibicija alkohola u Americi dvadesetih godina prošlog vijeka, jedan je od najeklatantnijih primjera djelovanja crnog tržišta. Ipak, s obzirom da veličina crnog tržišta raste s veličinom državne intervencije, hiper-regulisane socijalističke ekonomije, poput onih u nacističkoj Njemačkoj, sovjetskoj Rusiji ili Istočnoj Europi, predstavljaju najupečatljivije primjere samog fenomena. U tim ekonomijama, masivni regulatorni i policajski aparati, ponekad čak i u kombinaciji sa smrtnom kaznom usmjerenom zauzdavanju ekonomske aktivnosti, koegzistirali su sa rastućim podzemnim sektorima ekonomije. Danas se može tvrditi da su “ratovi protiv droga” koje su vodile mnoge zemlje, kreirali situaciju sličnu onoj iz doba prohibicije.
Raznolikost aspekta i nijansi ekonomije crnog tržišta komplicira njegovu diskusiju i analizu. Na primjer, underground aktivnosti i utaja poreza su povezani, ali ne i identični. Niti jedan porez se ne plaća na ove aktivnosti, ali i regularne aktivnosti zvanične ekonomije podliježu šemama izbegavanja poreza. Također, ni siva ekonomija ne treba biti izjednačena sa kriminalom. Neke su aktivnosti savršeno legalne, ali ostaju izvan mjerenja zvaničnih statistika, kao i dometa porezne uprave. U tom kontekstu, neki autori prave razliku između crne i sive ekonomije. Siva se tako sastoji od cjelokupne trgovine koja se odvija izvan državnog radara, te stoga nije oporezovana niti regulisana, dok bi se crna odnosila na razmjenu u, primjerice, ukradenoj robi ili druge djelatnosti povezane s kriminalom (droga, oružje itd.). Također, imamo i neformalnu ekonomiju koja se odnosi na lokalne sisteme razmjene koji ostaju izvan državno kontroliranih i novčano zasnvanih aktivnosti. Ovi sistemi razmjene sastoje se od trampe, uzajamne pomoći, sporednih poslova, poljoprivredne raspodjele, ulične trgovine i drugih sličnih aktivnosti. Većina proizvoda sive ekonomije nije ilegalna. Umjesto toga, proces kojim ti proizvodi dolaze na tržište izbjegava legalne ili standardne distribucijske kanale. Nerijetko se ovaj proces javlja kad je cijena neke stvari značajno viša u jednoj državi nego li u drugoj. Stoga možemo reći da je postojanje crnog tržišta i sive ekonomije primjer ekonomske arbitraže.
Napori u mjerenju veličine crnog tržišta nastoje povezati underground aktivnosti sa zvanično izmjerenim nacionalnim dohotkom, te odrediti veličinu tog tržišta u odnosu na njega. Najčešći metod je indirektan ili diskrepancijski pristup. Pretpostavka je da su učinci sive ekonomije reflektirani u tragovima, vidljivim na tržištu rada, novca i proizvoda. Na primjer, ako su potrošnja u pojedinim domaćinstvima i agregatnim nacionalnim računima veći od zvanično zablježenog prihoda, taj rezultat indicira aktivnosti na crnom tržištu. Veličina crnog tržišta varira od jedne do druge države, između različitih historijskih perioda. Općenito, stepen državne intervencije i regulacije predstavlja solidan prediktor veličine crnog tržišta. U mnogim zemljama Trećeg svijeta, vjeruje se da djelatnosti na crnom tržištu proizvode preko pola bruto nacionalnog proizvoda.
I opća percepcija i većina naučnog istraživanja gledaju na sivu ekonomiju i njene efekte na zvaničnu ekonomiju uglavnom u negativnim terminima koji zahtijevaju protumjere. Ali liberali nastoje gledati na pozitivnu stranu ekonomije crnog tržišta – ono za njih predstavlja spotani odgovor na potražnju za uslugama i robom; rezervoar inovativnog duha i preduzetnčkog talenta. Nadalje, ono povećava konkurenciju i efikasnost ekonomije, predstavlja izazov vlastima i granicama državnog djelovanja, doprinosi nastajanju tržišta, osigurava financijske resurse i za najsiromašnije te nameće pozitivne promjene pravnim, društvenim i ekonomskim institucijama. Izbor između agresivne metode suzbijanja crnog tržišta (više redovnih i intenzivnih kontrola, visoke kazne i zatvorske kazne) za razliku od pozitivnog pristupa (smanjivanje propisa, regulacija i poreskog opterećenja, dekriminalizacija određenih aktivnosti itd.) zaista može predstavljati jako težak zadatak prilikom donošenja odluka. Ipak, nimalo ne čudi da liberali dosljedno favoriziraju drugo.
Dalja čitanja:
de Soto, Hernando. The Mystery of Capital: Why Capitalism Triumphs in the West and Fails Everywhere Else. New York: Basic Books, 2000.
———. The Other Path: The Invisible Revolution in the Third World. London: Tauris, 1989.
Lippert, Owen, and Michael Walker, eds. The Underground Economy: Global Evidence of Its Size and Impact. Vancouver, BC, Canada: The Fraser Institute, 1997.