Nema zemlje za mlade firme? Dinamika start-upa i nacionalne politike
Autori: Calvino, F., C. Criscuolo and C. Menon
Izdavač: OECD Science, Technology and Industry Policy Papers No. 29, 2016.
Sažetak:
Ovaj rad predstavlja analizu povezanosti pokazatelja javnih politika u području regulacije stečaja, izvršenja ugovora i pristupa financiranju (npr. dostupnost rizičnog kapitala i konkurencija u bankarskom sektoru) s poslovnom dinamikom. Zahvaljujući bogatstvu nedavno prikupljene baze podataka DynEmp v.2, moguće je usporediti ulogu nacionalnih politika u stvaranju radnih mjesta; ulazne stope; rast nakon ulaska i opstanak sudionika na tržištu u odnosu na postojeće aktere, unutar iste države, sektora i vremenskog razdoblja.
Ekonometrijska analiza otkriva četiri glavna rezultata. Prvo, novoosnovana poduzeća u sektorima koji su nestabilniji, koje karakterizira veća razlika između vrhunskih i najnižih izvođača i koji su više ovisni o financijskim ulaganjima, izloženija su okruženjima nacionalne politike. Iako je uloga politike u financijski ovisnim industrijama konsolidirani rezultat u ekonomskoj literaturi, nalaz o volatilnosti i disperziji rasta, prema autorskom su saznanju, novi. Drugo, u sektorima koji su volatilniji i disperzivniji u pogledu ishoda rasta zaposlenosti, veze rasta zaposlenosti s politikama mnogo su jače za nove poduzetnike nego za postojeće. To bi moglo ukazati na moguću važnost “regulatorne dužnosti”, tj. istaknutog položaja i moći lobiranja postojećih preduzetnika u raspravi o politici, pogoršanoj nedostatkom zagovornika za slučajeve mladih i budućih novih firmi. Nadalje, regulacija se često osmišljava s uspostavljenim tehnološkim i poslovnim paradigmama, što može stvoriti daljnje prepreke za sudionike koji unapređuju nove i disruptivne tehnologije ili poslovne modele. Treće, propisi o stečaju i provedba ugovora važna su područja politike ne samo za dinamiku rasta novoosnovanih poduzeća, posebno u spomenutim sektorima; ali i za dinamiku rasta postojećih, čiji su dugotrajni stečajni postupci povezani s većom vjerojatnošću preživljavanja i usporavanjem procesa preraspodjele. Četvrto, čini se da politika udjela u preživljavanju, posebno novoosnovanih poduzeća, posebno ne utječe, posebno u vrlo nestabilnim sektorima. S druge strane, opstanak postojećih firmi, posebno u sektorima koji su intenzivni u financijskim ulaganjima, značajno je povezan s dužinom stečajnih postupaka i dostupnošću financijskih sredstava.
Nalaz da su novoosnovana poduzeća u nestabilnim sektorima, te u sektorima koje karakterizira velika disperzija rasta, više su izloženi politici, posebno je relevantan za kreatore politike, jer ti sektori također karakteriziraju veći rast zaposlenosti. Kao što su Haltiwanger i sur. (2015) snažno tvrde da su velika disperzija i pozitivna iskrivljenost raspodjele stope rasta važni preduvjeti za stvaranje firmi s visokim rastom. Propusti u politici – poput loše provedbe ugovora ili dugotrajnih stečajnih postupaka – koji nameću dodatni trošak rizika mogu dovesti do sistematskog ulaganja u ove sektore. Isto može vrijediti i za političku nesigurnost, izazvanu nejasnim ciljevima i strategijama politike, nestabilnim ili slabim vladama te čestim i nepredvidivim preokretima politike.
Nalazi da politika može utjecati na neto doprinos radnih mjesta od strane novih aktera više nego od postojećih, mogu naglasiti važnost razmatranja potencijalnog utjecaja politike na potencijalne početnike i start-upe, iako ove firme možda nemaju snažne „glasove“ koje političari čuju lako kao i postojeće aktere. Konačno, rezultat da politike općenito ne utječu na preživljavanje novih sudionika, za razliku od postojećih sudionika, sugerira da bi kreatori politika možda trebali dopustiti mogućnost da politike vjerojatno djeluju kroz različite marže za sudionike (npr. ulazni i izlazni rast za nove aktere) i za postojeće aktere (rast i izlazak) utječu na ukupni neto doprinos zaposlenja ovih različitih skupina.