Demokratija

Demokratija

Autor: Randall G. Holcombe

Demokratija se odnosi na onaj oblik vlasti u kojem narod, bilo direktno ili češće preko svojih predstavnika, određuje zakonski okvir. U 20. stoljeću, u vrijeme duboke ideološke podjele između autoritarne diktature i kapitalističke demokratije, demokratija je često bila povezana sa slobodom i poštovanjem pojedinca.  Iako postoji povezanost između slobode i demokratije, demokratija se odnosi na određenu vrstu političkog sistema koji ne mora nužno podrazumijevati ili voditi društvu u kojem su svi ljudi slobodni. Demokratski sistem predviđa da građani vrše kontrolu nad vlašću, dok se sloboda odnosi na granice te moći bez obzira ko je vrši. Popularno viđenje demokratije je da demokratska vlada treba raditi u interesu većine, ali ova je vizija očigledno nespojiva sa slobodom. Kao što je primijetio Alexis de Tocqueville, većina može biti jednako tiranski raspoložena kao i diktator.

Demokratija funkcionira dobro kao mehanizam kolekti nog odlučivanja, kada unutar grupe koja donosi odluke postoji konsenzus mišljenja, ali isto tako postoje i mnogi drugi mehanizmi kolektivnog odlučivanja koji bi u uvjetima širokog konsenzusa takošer funkcionirali. Međutim, kada ovakvak konsezus izostaje, dolazi do rušenja procesa demokratskog odlučivanja i često demokratija zakazuje kada je najviše potrebna. Postoji nekoliko razloga zbog kojih demokratija ne funkcionira dobro u odsustvu konsenzusa između članova grupe koja donosi odluke.

U demokratiji, postoje neki slučajevi u kojima neće postojati jasan rezultat podržan većinom. Ovaj slučaj se može ilustrirati primjerom u kojem su većine ciklične. U najjednostavnijim od ovih slučajeva, postoje tri glasača, 1, 2 i 3, koji pravilom većine biraju između opcija A, B i C. Birač 1 preferira A prije B i B prije C; birač 2 preferira B prije C i C prije A, a birač 3 preferira C prije A i A prije B. Ako su opcije A i B jedine političke opcije, tada većina (birači 1 i 3) preferira A prije B. Međutim, većina također preferira C prije A, kao što većina preferira B prije C. Dakle, vladavinom većine A pobjeđuje B, C pobjeđuje A, a B pobjeđuje C. Niti jedna opcija ne može pobijediti sve ostale vladavinom većine; u ovom primjeru nema jasne većinske sklonosti. Kenneth Arrow pokazao je da nije moguće osmisliti mehanizam društvenog izbora koji je sposoban proizvesti racionalni redoslijed grupnih preferencija iz redoslijeda preferencija pojedinaca u grupi. Teoretski, demokratske odluke moraju biti nesavršeni odraz sklonosti članova grupe za donošenje odluka.

Značajniji problemi mogu se pojaviti u demokratijama kada postoji jasna većina koja je u stanju da pomoću političkog sistema nametne svoju volju manjini. Ovakvi slučajevi čine sukobe između slobode i demokratije lako uočljivim i otkrivaju mudrost stavljanja znatnih ustavnih ograničenja na sposobnost demokratskih vlada da provode politike koje odobrava većina. Alexis de Tocqueville je vjerovao da jednom kada većina shvati da može sebi izglasati određene povlastice na račun manjine, demokratija je u opasnosti da se uruši.

Manjine takođe predstavljaju značajnu opasnost u demokratijama u obliku posebnih interesnih grupa. Budući da u demokratskim vladama glas jednog građanina vjerovatno neće imati mnogo utjecaja na vladinu politiku, građani u demokratskim državama imaju tendenciju racionalnom neznanju, kako je naglasio Anthony Downs. Malo je koristi od toga da postanete politički informisani, jer nečiji pojedinačni glas vrijedi tako malo, tako da većina ljudi nije svjesna mnoštva onoga što bi ih se kao birače trebalo ticati. Racionalno neznanje pruža mogućnost posebnim interesnim grupama da lobiraju vladu zbog koncentriranih povlastica usmjerenih ka njima, a na račun šire i disperzirane javnosti. Političari skupljaju političke poene interesnih grupa kojima pomažu, dok šira javnost ostaje ‘racionalno’ neupućena u troškove koje snose za pružanje povlastica tim interesnim grupama. Mancur Olson je primijetio da kako demokratske vlade sazrijevaju, posebne interesne skupine stiču sve veću moć i sposobnost usmjeravanja transfera povlastica prema sebi, stvarajući društva u kojima ljudi zamjenjuju produktivne aktivnosti za rentijerske (aktivnosti usmjeravanja transfera ka sebi), što na kraju dovodi do društvenog pada.  Budući da demokratski lideri uvijek rizikuju da budu izglasani sa funkcije, oni često teže kratkovidnim politikama i skloniji su favoriziranju specijalnih interesa nad općim interesom.

Očigledno je da postoji mnogo problema sa demokratskom vladom. Kao što je Winston Churchill primijetio, „Demokratija je najgori oblik vlasti, osim svihostalih koje su isprobane.“ Najveća prednost demokracije u odnosu na druge oblike vlasti je u tome što je političkim liderima potrebna široka baza podrške kako bi ostali na vlasti, pa javni službenici baš i ne mogu zanemariti mišljenje ljudi. U autokratskim vladama koje održava mala koalicija pristalica, politički lideri moraju pružiti korist tim pristalicama kako ih ne bi gurnuo potencijalnim rivalima, što dovodi do korupcije, kronizma i neefikasne politike dizajnirane zbog koristi male koalicije, a ne šire javnosti. Čelnici demokratskih vlada takođe pokušavaju održati političku podršku pružajući beneficije svojim pristalicama, ali kada je većina ljudi u mogućnosti glasati, političari ponekad pokušavaju osigurati beneficije koje privlače široki presjek javnosti. Međutim, zato što demokratski lideri pokušavaju dobiti podršku raznih interesnih grupa ciljajući politike u njihovu korist, demokratske vlade i dalje teže favoriziranju posebnih interesa nad općim javnim interesom.  Razlika je u tome što autokratske vlade imaju tendenciju da favoriziraju samo nekolicinu onih koji su snažne pristalice vođe, dok demokratije imaju tendenciju da šire specijalne povlastice za veće grupe ljudi.

Demokratije dolaze u različitim oblicima, a čini se da su parlamentarne demokratije koje dominiraju Europom manje uspješne u kontroli veličine vlasti od američke demokratije, jer interesne skupine mogu imati veći utjecaj u parlamentarnim sistemima. Iako je svaki narod različit u svojim pojedinostima, u parlamentarnim demokratijama stranke biraju tko će ih predstavljati na izborima, za razliku od sistema koji prevladava u Sjedinjenim Državama, gdje se bilo tko može kandidirati na vlasti. Uz to, glasači u parlamentarnim sistemima gotovo uvijek glasaju za stranke, a ne za pojedine kandidate. Nakon parlamentarnih izbora, pobjednici formiraju vladu koja ima kontrolu nad zakonodavstvom sve dok ostaje na vlasti. Zbog toga što stranke biraju predstavnike u parlamentarnim sistemima, predstavnici glasaju obično stranačkom linijom i nemaju nezavisnost u glasanju protiv stranačke pozicije, za razliku od Sjedinjenih Država. Kao rezultat toga, interesne grupe imaju veći utjecaj u parlamentarnim sustavima prvenstveno iz dva razloga. Prvo, specijalni interesi stvaraju odnose sa političkim strankama, a ti odnosi mogu trajati izvan mandata pojedinačnih članova, dok se u Sjedinjenim Državama interesne grupe moraju baviti pojedinačnim predstavnicima koji mogu ali ne moraju glasati u skladu sa svojim strankama. Drugo, jednom kada su na vlasti, vlade parlamentarnih sistema imaju manje opozicije jer kontroliraju većinu zakonodavnog tijela, dok u Sjedinjenim Državama pojedini predstavnici često glasaju protiv svojih stranačkih lidera, tako da čelnici većinske stranke u Sjedinjenim Državama imaju manju moć da diktiraju politiku nego što bi imali u parlamentarnom sistemu. Ovdje je glavna poenta da postoje razlike među demokratijama, a razlike u obliku demokratije mogu imati značajan uticaj na vladinu politiku.

Mnogo je problema svojstvenih demokratskom odlučivanju. Priznavajući ove probleme, američki osnivači bili su oprezni od moći demokratije i namjerno su dizajnirali vladu koja ima ustavno ograničene ovlasti. Sjedinjene Države nisu bile zamišljene kao demokratija, u smislu vlade čija je politika određena narodnom voljom. Umjesto toga, osnivači su stvorili ustavna ograničenja vlade i stvorili sistem provjera i ravnoteže kako bi pokušali spriječiti zloupotrebu. Osim toga, ograničili su sposobnost građana da direktno utiču na donosioce odluka u vladi. Unatoč popularnoj privlačnosti demokratije, treba priznati da je uspjeh koji su SAD uživale u postizanju prosperiteta i slobode u odnosu na ostale dijelove svijeta više posljedica ustavnih ograničenja koja su postavljena na vladinu moć, nego li demokratije per se.

20. stoljeće je okarakterizirao duboki ideološki jaz između represivne komunističke diktature na čelu s Sovjetskim Savezom i slobodnijih kapitalističkih demokratija, od kojih su najistaknutije bile Sjedinjene Američke Države. Ovaj ideološki rat doveo je mnoge ljude do izjednačavanja demokratije sa slobodom. Ipak, demokratije mogu biti tiranske kao i diktature, a put ka slobodi nije prelazak iz diktature u demokratiju, već s veće na manju vladu. Iako su demokratije slobodnije od diktature, demokratija i sloboda nikako nisu ista stvar, a više demokratije ne mora nužno donijeti i više slobode.

Reference i dalja čitanja:

Arrow, Kenneth J. Social Choice and Individual Values. New Haven, CT: Yale University Press, 1951.

Black, Duncan. The Theory of Committees and Elections. Cambridge: Cambridge University Press, 1958.

Buchanan, James M., and Gordon Tullock. The Calculus of Consent. Ann Arbor: University of Michigan Press, 1962.

Bueno de Mesquita, Bruce, Alastair Smith, Randolph M. Siverson, and James D. Morrow. The Logic of Political Survival. Cambridge, MA: MIT Press, 2003.

Downs, Anthony. An Economic Theory of Democracy. New York: Harper & Row, 1957.

Hamilton, Alexander, John Jay, and James Madison. The Federalist. Washington, DC: National Home Library, 1937.

Holcombe, Randall G. From Liberty to Democracy: The

Transformation of American Government. Ann Arbor: University of Michigan Press, 2002.

Hoppe, Hans-Hermann. Democracy, the God That Failed. New Brunswick, NJ: Transaction, 2001.

Olson, Mancur. The Rise and Decline of Nations. New Haven, CT: Yale University Press, 1982.

Tocqueville, Alexis de. Democracy in America. New York: Knopf, 1963 [1835].

Categories: Tematski

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *