Bastiat, Frederic

Autor:  Guido Hülsmann

Bastiatovi spisi o odnosu prava i ekonomije i društvenog uređenja čine ga važnim prethodnikom današnjih akademika koji spajanjem prava i ekonomije stvorili novu disciplinu. Bastiat je tvrdio da zakon, kao instituciju koju je stvorio čovjek, može biti zloupotrijebljen od strane onih koji ga koriste u druge svrhe, a ne za zaštitu slobode i imovine. Protekcionizam, odnosno politika posebnih interesa uspostavljena pod plaštom zakona, narušava prirodni sklad interesa i stvara sukobe oko privilegija. Na primjer, carina za vino koristi domaćim proizvođačima vina na štetu domaćih potrošača i stranih proizvođača vina. Taj poremećaj postoji i kod subvencija i drugih šema preraspodjele, koje u Bastiatovoj klasifikaciji spadaju u široku kategoriju protekcionizma, jer je jedna grupa „zaštićena“ posebnom privilegijom koju moraju platiti drugi pojedinci.

Gotovo sve Bastiatove knjige i eseji napisani su u poslednjih 6 godina njegovog života, od 1844. do 1850. godine. Prije toga, živio je u relativnoj osamljenosti u svojoj rodnoj jugozapadnoj Francuskoj, gdje se posvetio upravljanju svojim zemljišnim imanjem i tihom ali intenzivnom proučavanju političke ekonomije, posebno djela Adama Smitha, Jean-Baptiste Saya, Antoina-Louis-Clauda Destutta de Tracyja, Charlesa Dunoyera i Charlesa Comtea.

Bastiat je stvorio niz članaka, pamfleta i knjiga, braneći slobodnu trgovinu i laissez-faire u nizu originalnih i uvjerljivih argumenata. Posljednjih mjeseci prije smrti napisao je “Ekonomske harmonije”, svoj (nezavršeni) magnum opus i dva najvažnija eseja, „Zakon“ i „Šta se vidi, a šta se ne vidi.“ Mnogi Bastiatovi spisi prevedeni su na niz drugih stranih jezika, uključujući engleski, njemački, španski, ruski i italijanski, a inspirisao je i klasično-liberalne pokrete širom Europe i Sjedinjenih Država. Do 1870-ih, praktički svi koji su podržali klasično-liberalne principe političke ekonomije učinili su to pod Bastiatovim uticajem.

Bastiat je zagovarao mišljenje da će u prirodnom društvu, koje se zasniva na privatnom vlasništvu, interesi različitih društvenih grupa postati skladni. Na primjer, iako se čini da dužnici i vjerovnici imaju sukobljene interese, pažljivije propitivanje pokazalo bi da dužnik u stvari ima interes u dobrobiti svog vjerovnika, koji može biti izvor daljnjih kredita. Slično tome, povjerilac ima interes u dobrobiti svog dužnika jer bi samo prosperitetni dužnik bio sposoban platiti kamatu. Bastiat je razgovarao o bezbroj sličnih odnosa, poput odnosa između potrošača i proizvođača, radnika i kapitalista, stanodavaca i stanara i tako dalje.

Za razliku od nekih kasnijih ekonomista, koji su tvrdili da će laissez-faire stvoriti ekonomsku ravnotežu (u smislu stanja savršene ravnoteže), Bastiat je skromnije tvrdio da su ljudski interesi skladni, pod uvjetom da se svaki čovjek ograniči na svoju legitimnu sferu slobode (dakle ono što mu pravedno pripada) i uz uslov da se obezbijedi slobodna i dobrovoljna razmjena roba i usluga. Suprotstavio je taj stav predominantnom mišljenju da su interesi ljudskih bića, pojedinačno ili u grupi, nužno antagonistički.

Bastiatov primarni doprinos ne sastoji se u opisu samog prirodnog poretka, već u sofisticiranoj analizi izvora i učinaka poremećaja tog poretka. Bastiat polazi od opažanja da je  poredak privatnog vlasništva zaštićen zakonom, pod kojim on podrazumijeva ona pravila koja određuju kako se fizička sila može legitimno i zakonito upotrijebiti za zaštitu vlasničkih prava. U svom eseju “Zakon”, Bastiat tvrdi da je cijeli smisao ove umjetne institucije, tj. zakona, da štiti privatno vlasništvo svakog člana društva: “Ne postoje ličnost, sloboda i imovina zato što ljudi donijeli zakone. Naprotiv, ljudi donose zakone zato što ličnost, sloboda i imovina već postoje. Zakon je kolektivna organizacija prava pojedinaca na legitimnu samoodbranu “.Jedino ako zakon, koji stvara čovjek, podržava privatno vlasništvo koje je prirodno dato, možemo reći da je zakon pravedan, a iz održavanja pravde proizlazi skladan društveni poredak.

Bastiatovi spisi o odnosu prava i ekonomije te društvenog uređenja čine ga važnim prethodnikom današnjih akademika koji su sretno vjenčali pravo i ekonomiju, stvarajući tako novu disciplinu. Bastiat je tvrdio da pravo kao institucija koju stvaraju ljudi, lako može biti iskrivljeno i zloupotrijebljeno od strane onih koji ga koriste u druge svrhe, a ne za obranu slobode i imovine. Protekcionizam, odnosno politika partikularnih interesa uspostavljena pod plaštom zakona, narušava prirodni sklad interesa i stvara sukobe oko privilegija. Na primjer, carina za vino koristi domaćim proizvođačima vina na štetu domaćih potrošača i stranih proizvođača vina. Taj poremećaj postoji i kod subvencija i drugih shema redistribucije, koje u Bastiatovoj klasifikaciji spadaju u široku kategoriju protekcionizma, jer je jedna skupina „zaštićena“ posebnom privilegijom koju moraju platiti drugi pojedinci.

Mnogi ljudi ne mogu vidjeti dalje od koristi koje ostvaruju oni zaštićeni zakonodavstvom koje Bastiat osuđuje; oni ne mogu cijeniti troškove onih koji su opljačkani. Budući da logika pljačke tjera sve da traže takve koristi, Bastiat je u svom eseju „Država“ zaključio da je „država velika izmišljena cjelina gdje svi žele živjeti na račun svih ostalih.“ Jednom kada protekcionizam bude prihvaćen princip, on pokreće proces koji progresivno narušava skladni poredak privatne svojine, čija je logična krajnja točka potpuni i masovni socijalizam.

Možda je Bastiatov središnji analitički doprinos bio njegov uvid u to da politička ekonomija uključuje kontrafaktične usporedbe promatranih dostignuća stvarnog svijeta s alternativnim (ali nerealiziranim) dostignućima. Savremena ekonomija tu ideju izražava u konceptu oportunitetnog troška, prema kojem je trošak nekog izbora ona najviše cijenjena prilika koja je propuštena ili izgubljena u samom činu izbora. Dakle, trošak je ono što se ne ostvaruje, jer se ostvaruje nešto drugo. Tek uspoređivanjem onoga što je ostvareno s onim što bi bilo ostvareno možemo znati postoji li neto dodatak ili neto gubitak od samog bogatstva.

Bastiatov najbriljantniji izraz tog uvida nalazi se u njegovom eseju „Šta se vidi, a šta se ne vidi.“ Nakon što nestašni dječak razbije staklo, neki promatrači nude vlasniku prozora utjehu da će ipak nešto dobro proizaći iz toga, jer nesreće poput takvih održavaju nekome posao. Svi moraju zaraditi za život. Što bi bilo sa staklarima ako nitko nikada ne be razbio prozor? Na isti način, moglo bi se tvrditi da su ratovi ekonomski povoljni, da prirodne katastrofe kao što su uragani i poplave dovode do ekonomskog rasta i da javni radovi povećavaju zaposlenost i prihode u ekonomskom padu. Kao što Bastiat ističe, greška u takvom rezonovanju je da se fokusira isključivo na promatrane događaje: proizvodnju prozora i topova, ljude zaposlene u proizvodnji javnih dobara poput cesta i mostova, te na prihode koje ti ljudi primaju. Ipak, ono što se ne vidi, da nije bio razbijen prozor, da nije započeo rat i da uragan nije uništio kuće, proizvela bi se druga roba, a ta roba bi se dodala postojećem bogatstvu. Razbijanje prozora ne dodaje vrijednost ukupnom bogatstvu.

Vojno naoružanje, javni radovi i subvencije, pukim davanjem ljudima da nešto rade, ne dovode do povećanja bogatstva jer, iako su neki zaposleni kroz trošenje poreznih novčanih sredstava, drugi su nezaposleni zbog istih odgovarajućih poreza, i neto dodaci u bogatstvo koji bi bili proizvedeni (da tih porezi nisu oduzeti od produktivnih ljudi) se jednostavno ne proizvode. Troškovi, kao i koristi se moraju uzeti u obzir. Ta osnovna lekcija nadahnula je ekonomskog novinara Henryja Hazlitta da napiše svoje vrlo utjecajno djelo iz 20. stoljeća, „Ekonomija u jednoj lekciji“.

Iako su Bastiatovi spisi u kasnijim generacijama uveliko hvaljeni, njegove pionirske aktivnosti kao liberalnog organizatora i agitatora neupitno su zapostavljene. Bastiat je svoju inspiraciju crpio iz uspjeha Cobdena i Brighta, a njegova knjiga “Cobden i liga” bila je presudna za nadahnuće drugih na europskom kontinentu. Međutim, u kontrastu sa svojim britanskim prethodnicima, Bastiat je francuski pokret slobodne trgovine stavio u sveobuhvatnu klasično liberalnu teoriju. Dok Liga suprotstavljena regulaciji trgovine kukuruzom slijedila prilično uski cilj nesmetane trgovine određenog dobra, francuski pokret ponudio je širok program za stvarno slobodno društvo koje će ostvariti ideal pravde. Bastiat je neumorno promicao slobodu trgovine, poštovanje privatnog vlasništva, mir i protivljenje imperijalizmu, ograničenu vladu, kao i ekonomiju u vladi.

Bastiatova strategija uspostave slobodnog društva zaslužuje pažljivu analizu današnjih liberala jer se suočio s istim problemima s kojima se oni suočavaju danas. Prvo, nastojao je da se kroz kampanju prosvijetle borci slobodnog tržišta. (Jednom je izjavio da više voli duh slobodnog tržišta od samog slobodnog tržišta.) Drugo, uvijek je vodio brigu da generalizira svoju raspravu o konkretnim političkim problemima kako bi ih povezao s temeljnim načelima. Bastiat je dosljedno branio princip, a ne samo isticao neku povoljnu posljedicu politike koju je zagovarao. Konačno, pokušao je navići svoje kolege na slobodnom tržištu da dosljedno primjenjuju vlastite principe.

Netom prije svoje smrti, Bastiat je ta načela primijenio i u praksi postajući vođom liberalnog krila u francuskom parlamentu za vrijeme kratkotrajne Republike 1848–1849. Bio je ključan u spasu Francuske od nametanja totalitarne socijalističke države. Umro je u Rimu 24. decembra 1850. godine, agitirajući za slobodnu trgovinu.

Izvori i dalja čitanja:

Bastiat, Frédéric. Economic Harmonies. New York: Van Nostrand, 1964.

———. Economic Sophisms. New York: Van Nostrand, 1964.

———. The Law. Irvington-on-Hudson, NY: Foundation for Economic Education, 1996.

———. Oeuvres complètes. 7 vols. 3rd ed. Paris: Guillaumin & Co, 1881.

———. Selected Essays on Political Economy. New York: Van Nostrand, 1964.

Baudin, L. Bastiat. Paris: Dalloz, 1962.

DiLorenzo, Thomas. “Frédéric Bastiat: Between the French and Marginalist Revolutions.” 15 Great Austrian Economists. R. G. Holcombe, ed. Auburn, AL: Mises Institute, 1999.

Dolet, Bernard. Bastiat—au-dessus de la mêlée. Paris: Calman-Lévy, 1977.

Mises, Ludwig von. Liberalism. 3rd ed. Irvington-on-Hudson, NY: Foundation for Economic Education, 1985.

Roche, George Charles III. Frederic Bastiat—A Man Alone. New Rochelle, NY: Arlington House, 1971.

Rothbard, Murray N. Classical Economics. Aldershot, UK: Edward Elgar, 1995.

Russell, Dean. Frédéric Bastiat: Ideas and Influence. Irvington-on-Hudson, NY: Foundation for Economic Education, 1969.