Institucije kao fundammalni uzrok dugoročnog rasta

Institucije kao fundammalni uzrok dugoročnog rasta

By: Daron Acemoglu, Simon Johnson i James S. Robinson

Izdavač: North Holland, Handbook of Economic Growth 1A, 2005.

Sažetak:

Ovaj rad razvija empirijski i teorijski slučaj da su razlike u ekonomskim institucijama temeljni uzrok razlika u ekonomskom razvoju. Empirijsku važnost institucija najprije dokumentiramo fokusirajući se na dva „kvazi prirodna eksperimenta“ u historiji, podjelu Koreje na dva dijela s vrlo različitim ekonomskim institucijama i kolonizaciju velikog dijela svijeta od strane europskih sila počevši od petnaestog stoljeća. Zatim razvijamo osnovni okvir za razmišljanje o tome zašto se ekonomske institucije razlikuju među zemljama.

Ekonomske institucije određuju poticaje i ograničenja za ekonomske subjekte te oblikuju ekonomske ishode. Kao takve, one predstavljaju društvene odluke, odabrane zbog njihovih posljedica. Budući da različite skupine i pojedinci obično imaju koristi od različitih ekonomskih institucija, općenito postoji sukob oko ovih društvenih izbora, koji se u konačnici rješava u korist grupa s većom političkom moći. Raspodjelu političke moći u društvu zauzvrat određuju političke institucije i raspodjela resursa. Političke institucije raspodjeljuju de iure političku moć, dok skupine s većom ekonomskom moći obično posjeduju veću de facto političku moć.

Stoga, uzimamo da je odgovarajući teoretski okvir onaj koji je dinamičan s političkim institucijama i raspodjelom resursa kao državnim varijablama. Te se varijable s vremenom mijenjaju jer prevladavajuće ekonomske institucije utječu na raspodjelu resursa i zato što skupine s de facto političkom moći danas nastoje mijenjati političke institucije kako bi povećale svoju de jure političku moć u budućnosti. Ekonomske institucije koje potiču ekonomski rast nastaju kada političke institucije dodijele moć skupinama koje imaju interese u širokom provođenju imovinskih prava, kada stvaraju učinkovita ograničenja za nositelje moći i kad nositelji vlasti imaju relativno malo prostora za rentijerstvo. Pretpostavke, djelovanje i implikacije ovog okvira ilustriramo na nizu povijesnih primjera.

Rezultati:

Pojava masovne demokratije je još jedan primjer koji ilustrira našu teoriju institucija. U devetnaestom stoljeću ekonomske institucije, posebno na tržištu rada, stavljale su siromašne u nepovoljan položaj. Na primjer, sindikati su bili ilegalni i još 1850. u Britaniji radnici koji su pokušavali organizirati sindikat mogli su biti prebačeni u kaznenu koloniju u Tasmaniji u Australiji. Siromašni nisu mogli promijeniti ekonomske institucije u svoju korist, jer su bili obespravljeni, imali su malu de jure političku moć, a također su imali i ograničenu de facto moć, jer često nisu mogli riješiti svoje probleme kolektivnog djelovanja.

Međutim, promjene u strukturi društva i ekonomije tokom ranog devetnaestog stoljeća promijenile su ravnotežu političke moći, posebno olakšavajući vršenje de facto vlasti od strane politički obespravljenih. Tilly (1995) i Tarrow (1998) dokumentiraju promjenu kvalitativne prirode kolektivnog djelovanja tokom ovog razdoblja. Porast faktičke političke moći siromašnih iziskivao je promjenu političkih institucija u njihovu korist kako bi se ublažila prijetnja revolucije. Ovo je trebalo usmjeriti buduću raspodjelu de jure političke moći, a posljedično i osigurati buduće ekonomske institucije i politike u skladu s njihovim interesima.

Da li su povećanja u de facto moći pretočena u demokratiju, ovisilo je o brojnim čimbenicima, posebno o tome koliko je elitama bilo teško i skupo koristiti represiju da se suprotstavi povećanju moći masa i koliko je sami prospekt demokrattstvari bio skup. Promjene u političkim institucijama koje su se dogodile s demokratijom imale su duboke implikacije na ekonomske institucije. U slučaju Britanije, period nakon Drugog zakona o reformama iz 1867. godine doveo je do toga da se britanska država obveže na pružanje univerzalnog obrazovanja, a također je dovelo do radikalnih promjena u institucijama tržišta rada, omogućavajući sindikatima da se prvi put legalno osnivaju povećavajući pregovaračku snagu rada. Otuda su se ekonomske institucije radikalno promijenile u korist onih novoobdarenih de jure političkom moći, uglavnom relativno siromašnih. Ovo je zapravo relativno općenit rezultat demokratizacije. Demokratija osnažuje siromašne, koji su u stanju da koriste demokratiju za naginjanje ekonomskih institucija i raspodjele dohotka u društvu u svoju korist.

Pojava demokratije u Europi devetnaestog stoljeća također ilustrira rad našeg teorijskog okvira. Posebno pokazuje kako političke institucije određuju ekonomske institucije i politike, a time i raspodjelu resursa, i pokazuje kako se političke institucije mijenjaju, posebno kao odgovor na neravnotežu faktičke političke moći, kao vjerodostojan način utjecaja na buduću raspodjelu de jure političke moći.

Naglasili smo, slijedeći North i Thomasa (1973.), da se većina teorija ekonomskog rasta usredotočuje samo na neposredne odrednice prosperiteta. Iako nam je ovaj dio posla bio koristan u razumijevanju mehanike rasta, ne pruža zadovoljavajući prikaz zašto neke zemlje rastu, a druge ne. Čak i novije analize koje su naglasile tržišne institucije i nesavršenosti, pa čak i političku ekonomiju, nisu dale uvjerljiva objašnjenja zašto se zemlje razlikuju u svom ravnotežnom skupu institucija. Glavni cilj istraživanja sada mora biti prevazilaženje neoklasičnog modela rasta i njegovih modernih proširenja te traženje dubljih uzroka, tj. temeljnih odrednica rasta.

Tvrdili smo da su dostupni dokazi u skladu sa stajalištem da raste li društvo ovisi o tome kako je organizirano njegovo gospodarstvo – o njegovim ekonomskim institucijama. Zatim smo predložili obrise teorije institucija i ilustrirali je kroz niz povijesnih primjera. Naglasili smo da se teorija zašto različite države imaju različite ekonomske institucije mora temeljiti na politici, strukturi političke moći i prirodi političkih institucija.

Mnogo je važnih pitanja izostavljenih iz našeg okvira, koja izgleda daju plodna područja za buduća istraživanja. Prvo, iako znamo da institucije, kako ekonomske, tako i političke, opstaju dugo vremena, često stoljećima (a ponekad i milenijima), još uvijek nemamo zadovoljavajuće razumijevanje mehanizama kroz koje institucije opstaju. Drugo, i usko povezano, iako su institucije općenito perzistentne, ponekad se mijenjaju. Imamo važne primjere društava koja su radikalno promijenila svoje političke i ekonomske institucije. Neki to čine iz unutarnjih razloga, poput Francuske nakon revolucije 1789, a neki zbog vanjskih pritisaka poput Japana nakon obnove Meijija ili Rusije nakon Krimskog rata.

Jedna vrsta institucionalnih promjena, u skladu s primjerima o kojima smo govorili u ovom istraživanju, događa se kada su oni koji imaju koristi od postojećeg niza institucija prisiljeni prihvatiti promjene, bilo zato što su oni gubitnici u procesu borbe ili zbog prijetnje unutarnje revolucije (druga je mogućnost da bi mogli prihvatiti promjene zbog prijetnje vanjskom invazijom). Međutim, mogu se dogoditi i institucionalne promjene jer se skup ekonomskih institucija koji je optimalan za određenu skupinu s političkom moći može vremenom mijenjati kako se mijenjaju državne varijable u sistemu, kao i ekonomske prilike.

Napokon, važno je razumjeti ulogu politike i intervencija u promjeni institucionalne ravnoteže. Iako su društvena istraživanja unutarnjeg interesa, nadali bismo se da će uvjerljiva temeljna teorija usporednog rasta koja se temelji na institucijama dovesti do zaključaka o politici koji će nam pomoći da poboljšamo institucije, a time i život i dobrobit ljudi u siromašnim zemljama. Trebalo bi biti očito da smo trenutno daleko od mogućnosti donošenja takvih zaključaka. U svijetu u kojem se politički izbori donose racionalno i endogeni su strukturi institucija, koje su i same na kraju endogene, davanje savjeta o politici konceptualno je složeno pitanje.

Ovdje možete preuzeti cijelo istraživanje.

Categories: Istraživanje

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *