Utilitarizam

Autor: John Hasnas

Konsekvencijalističke etičke teorije, uključujući utilitarizam, procjenjuju ispravnost ili pogrešnost djela samo na temelju posljedica koje ono proizvodi. Utilitarizam tvrdi da je moralna kvaliteta djelovanja određena isključivo njenom korisnošću, proizvodnjom dobrih posljedica za strane na koje utječe. Pod utilitarizmom postoji samo jedno obvezujuće moralno načelo, načelo korisnosti, koje drži da čovjek treba uvijek djelovati tako da maksimizira dobre posljedice koje proizlaze iz nečijeg djelovanja.

Postoje mnoge verzije utilitarizma kao što postoje i teorije o dobrom. Jeremy Bentham i John Stuart Mill, koji su prvi artikulirali modernu utilitarnu teoriju, vjerovali su da se dobro može prepoznati kao užitak i da je moralno djelovanje zahtijevalo djelovanje kako bi se povećala količina užitka u svijetu. Prema utilitaristima, koji vjeruju da se dobro sastoji od zadovoljavanja racionalnih želja, suditi akcije kao ispravne ili pogrešne treba na temelju njihove sklonosti da maksimiziraju sposobnost ljudskih bića da ostvare svoje racionalne želje. Eudimonijski utilitaristi, koji identificiraju dobro s ljudskom srećom, tvrde da su ispravna moralna djelovanja ona koja maksimiziraju ukupnu sreću koju su iskusila ljudska bića. Budući da se o ovoj verziji utilitarizma najčešće raspravlja, načelo korisnosti se često naziva načelom najveće sreće.

Utilitarizam nije altruistička teorija u smislu da ne zahtijeva od pojedinaca da ignoriraju svoje vlastite interese. Pod utilitarizmom moralna kvaliteta djelovanja zavisi od njegovih posljedica za sve strane na koje utječe, uključujući i osobu koja vrši djelovanje. Utilitarizam je, međutim, egalitarna teorija, jer interesi svih ljudi jednako se računaju.Dobro pojedinca koji vrši neku radnju se računa jednako koliko, ali ne više od dobra bilo koga drugoga.

Suštinska priroda utilitarističke etike može se obuhvatiti tvrdnjom da je tačka moralnosti promovisanje cjelokupnog ljudskog blagostanja maksimiziranjem koristi i minimiziranjem štete ili, još kolokvijalnije, promocijom najvećeg dobra za najveći broj. Utilitarizam je nespojiv sa svim prirodnim ili ugovornim etičkim teorijama utemeljenim na pravima, te je stoga nedosljedan bilo kojoj verziji libertarizma koja se temelji na tim teorijama. Ipak, to ni u kom slučaju nije nespojivo s liberalizmom kao takvim. Međutim, budući da utilitarizam podrazumijeva da je načelo korisnosti jedino obavezujuće moralno načelo, individualna prava ne mogu imati nezavisni moralni autoritet. Čovjek ne može biti dužan poštivati ​​pojedinačna prava kao takva, ali može imati dužnost kršiti prava ako bi se time povećala ukupna ljudska sreća. Tako je utilitarizam nespojiv s bilo kojom verzijom liberalizma koja se temelji ili zahtijeva strogo pridržavanje individualnih prava.

Međutim, da li je utilitarizam u suprotnosti sa svim verzijama liberalizam, pokreće pitanje empirijske činjenice. Ako je maksimiziranje ljudske slobode zapravo najučinkovitiji način da se maksimizira zbroj ljudske sreće, onda bi utilitarizam propisivao da se ljudska sloboda maksimizira. U takvom slučaju utilitarizam ne samo da bi bio dosljedan, već bi zahtijevao i liberalnu političku strukturu. Tako se liberalni ekonomisti poput Ludwiga von Misesa (1881.-1973.), Friedricha Hayeka (1899.-1992.) I Miltona Friedmana (1912.-2006.), Koji tvrde da je to doista način na koji svijet funkcionira, mogu okarakterizirati kao utilitarni liberali.

Dalje čitanje:

Bentham, Jeremy. Djela Jeremyja Benthama. John Bowring, ur. London: Simpkin, Marshall, 1838–1843 [1962].

Mill, John Stuart. O slobodi. London: J. W. Parker i Son, 1859.

Paul, Ellen Frankel. „J. S. Mill: Utilitaristički utjecaj u smrti Laissez-Fairea. 2 (1978): 135-149.

Rosen, Frederick. Klasični utilitarizam od Humea do Milla. London i New York: Routledge, 2003.