Hazlitt, Henry

Autor:  Bettina Greaves

Henry Hazlitt, novinar, pisac i ekonomist, rođen je u Philadelphiji. Otac mu je umro ubrzo nakon rođenja, a pohađao je školu za siromašne dječake bez oca. Njegova se majka ponovno udala, a obitelj se preselila u Brooklyn, New York. Kad je završio srednju školu, Hazlittova ambicija bila je otići na Harvard i pisati knjige o filozofiji. Ali nakon što mu je očuh umro počeo je da pohađa javni besplatni koledž grada New Yorka. Međutim, ubrzo je napustio školu kako bi izdržavao sebe i majku. U tim godinama, mladom čovjeku nije bilo teško dobiti posao. Bez prepreka koje bi nametnula vlada pri zapošljavanju ili otpuštanju, bez zakona o minimalnim platama, bez ograničenja radnog dana ili tjedna i bez poreza na nezaposlenost ili socijalnog osiguranja, poslodavac i potencijalni zaposleni trebali su samo da dogovore uvjete rada i zapošljavanja. Ako stvari ne bi išle, zaposleni bi mogao dati ili dobiti otkaz. Hazlittovi prvi poslovi su svi trajali tek po nekoliko dana.

Kada je Hazlitt shvatio da bi s diplomom i razvijenom vještinom kucanja mogao zaraditi dva ili tri puta više od 5 dolara sedmično, koliko je bio plaćen kao nekvalificirani uredski dečko, odlučio je studirati stenografiju. Kad je Hazlitt shvatio da bi mogao da stekne dva ili tri puta po 5 USD tjedno, s skraćenom rukom i tipkanjem, za neplaćeni uredski dečko, studirao je stenografiju. Odlučan postati pisac, potražio je novinske poslove i ubrzo se zaposlio u časopisu Wall Street Journal, tada maloj publikaciji s ograničenim tiražom. Njegovi urednici diktirali su mu uvodnike, a novinari su telefonom upisivali svoje priče.  U početku nije znao ništa o Wall Streetu. Na jednom zadatku Hazlitt je obaviješten da je kompanija prenijela (passed) svoju dividendu. Hazlitt je mislio da to znači da je kompanija odobrila isplatu te dividende. Ali u terminologiji berzi, prenošenje dividende značilo je preskakanje isplate. Srećom, u izvještavanju o priči Hazlitt je koristio originalni glagol kompanije. Učio je o tržištu.

Nakon što je propustio fakultet, Hazlitt je odlučio da studira sam. Počeo je čitati tekstove s ekonomskog fakulteta, ali nije bio zaveden njihovim antikapitalističkim sukusom. Iskustvo ga je naučilo da biznismeni ne zarađuju uvijek; ponekad su trpili gubitke. Hazlittov ujak bio je primoran da zatvori svoje preduzeće Coney Island kada je snažno padala kiša tokom praznika Četvrtog jula, a kupci su ostali u svojim krdima. Otac Hazlitta izgubio je posao izrađivanja dječijih šešira kada je ovaj običaj nestao iz mode.

Hazlittovo pravo ekonomsko obrazovanje započelo je njegovom studijom Filipa H. Wicksteeda „Zdravi razum političke ekonomije“, koja ga je uvela u subjektivnu teoriju vrijednosti, koju su nedavno razvili austrijski ekonomisti Carl Menger i Eugen von Böhm-Bawerk. Hazlitt je nastavio svoj program samo-učenja i ustrajao u svojoj ambiciji pisanja. Njegova prva knjiga, “Mišljenje kao nauka”, pojavila se 1916. godine prije njegovog 22. rođendana.

1916. godine, Hazlitt je napustio WSJ zbog prelaska u New York Evening Post. I te novine je bio primoran napustiti tijekom Prvog svjetskog rata, služeći vojsku u Vazdušnim snagama u Teksasu. Međutim, kada je rat završio, Post je dojavio Hazlittu da može dobiti svoj posao nazad, ako bude u uredu za 5 dana. Ukrcao se na voz istog momenta, otišao direktno u novine i radio taj dan u uniformi.

Nakon NY Evening Posta, Hazlitt je postao financijski ili književni urednik raznih njujorških novina. Od 1934. do 1946. Hazlitt je bio urednički pisac za The New York Times. Hazlitt i Times su se razdvojili oko Bretton Woods sporazuma, protiv kojeg je Hazlitt uređivao tekstove i kolumne. Times je podržao sporazum koji su odobrile 43 države, ali Hazlitt je tvrdio da će on samo voditi do monetarne ekspanzije i odbio je podržati. Hazlitt je osigurao poziciju u Newsweeku i napustio Times. Od 1946. do 1966. pisao je Business Tides kolumnu u Newsweeku.

Analiza Hazlittovih liberalnih simpatija mora spomenuti njegovu povezanost s Ludwigom von Misesom, vodećim eksponentom Austrijske ekonomske škole. Hazlitt je prvi put čuo za Misesa kroz knjigu “Vrijednost novca”, Benjamina M. Andersona, objavljenu 1917. Anderson je kritikovao mnoge autore o monetarnoj teoriji, ali je istakao da je u Mizesovim djelima otkrio “vrlo zapaženu jasnoću i snagu. Njegova “Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel” [kasnije prevedena na engleski jezik kao “Teorija novca i kredita”] izuzetno je moćna knjiga.“ Iako je Mizes bio široko cijenjen u Europi, u Americi je bio praktično nepoznat kad je stigao tu kao ratni izbjeglica 1940. godine. Kada se Mizesov “Socijalizam” pojavio na engleskom jeziku 1937. godine, Hazlitt se prisjetio Andersonove napomene o Misesu i odlučio napisati recenziju tog djela u Timesu, opisujući ga kao..”najrazorniju analizu socijalizmu ikad napisanu..ekonomski klasik našeg vremena.” Recenziju je poslao Misesu u Švicarskoj, a dvije godine kasnije, kad je Mises došao u Sjedinjene Države, telefonom je nazvao Hazlitta. On se prisjećao tog poziva kao da dolazi od ekonomskog duha iz prošlih stoljeća. Dvojica su se ubrzo našli i postali bliski prijatelji. Hazlittovi kontakti pomogli su Misesu da se etablira s ove strane Atlantika, omogućujući mu da nastavi svoje učenje, pisanje i predavanje o slobodnom tržištu.  Hazlitt je bio instrumentalan u uvjeravanju Yale Univerziteta da objavi Misesove knjige: “Svemoćna vlada” i “Birokratija” 1944. godine, a zatim i njegov glavni opus, “Ljudsko djelovanje”, 1949. Kao osnivački povjerenik Fondacije za ekonomsku edukaciju (FEE), Hazlitt je bio odgovoran i za Misesovo imenovanje za ekonomskog savjetnika u toj Fondaciji.

Hazlitt je 1946. napisao i objavio svoju najpopularniju knjigu „Ekonomija u jednoj lekciji“. Postala je bestseler, prevedena na 10 jezika i još uvijek prodaje hiljade i hiljade primjeraka svake godine. Njegova tema – da ekonomisti treba da uzmu u obzir ne samo vidljive, već i skrivene, nevidljive posljedice bilo koje intervencije ili politike vlade – usvojena je od ekonomiste slobodnog tržišta iz 19. vijeka Frédérica Bastiata. Zahvaljujući kratkim poglavljima ove knjige, te jasnom i lucidnom stilu, bezbroj čitalaca uspjelo je shvatiti njegovu tezu da vladina intervencija ne uspijeva ostvariti očekivane ciljeve.

Dok je još bio u Newsweeku, Hazlitt je uređivao liberalni dvosedmični list “Freeman” – kao koeditor od 1950. do 1952. i kao glavni urednik od 1952. do 1953. Kada je lijevo-liberalni Washington Post kupio Newsweek, Hazlitt je postao kolumnista za Los Angeles Times od 1966. do 1969.

Najmanje dvije Hazlittove knjige dale su značajan doprinos klasičnom liberalizmu. “Neuspjeh nove ekonomije” je knjiga koja je doprinijela mnogo sofisticiranijem razumijevanju ekonomije savremenog svijeta. Poglavlje po poglavlje, kritikovao je ‘Opštu teoriju zaposlenosti, kamata i novca’ Johna Maynarda Keynesa, pojašnjavajući zašto će Keynesove politički popularne inflatorne preporuke podbaciti u rješavanju problema nezaposlenosti, raditi protiv obnove trgovine, pa čak i pospješiti ekonomski pad.

Hazlittov drugi glavni doprinos ogleda se u knjizi “Temelji morala”, razrađenoj na Misesovoj izjavi da je „sve što služi za očuvanje društvenog poretka moralno; sve što je po njega štetno je nemoralno.” Hazlitt je napisao: “Moral je stariji od bilo koje žive religije i vjerovatno je stariji od svih religija”. Primijetio je zajednički nazivnik zakona, etike i manira – svi počivaju na istim principima: saosjećanje, ljubaznost i obzirnost prema drugima. Moralna filozofija koju Hazlitt predstavlja je utilitarna u smislu da sva pravila ponašanja moraju biti procijenjena na osnovu njihove tendencije da vode ka poželjnim, a ne nepoželjnim društvenim rezultatima.

Do 70. godine života Hazlitt je procijenio da je napisao oko 10.000 uvodnika, članaka i kolumni, kao i mnoštvo knjiga. Hazlittova literarna djela su bila daleko od površnog šunda. Svaka knjiga na posebnu temu – intervencija vlade, strana pomoć, dobrobit, siromaštvo, moral i inflacija – bila je zasnovana na zdravim liberalnim principima. Svaki od tih kratkih dijelova analizirao je neke trenutne događaje iz perspektive slobodnog tržišta. Mises je pripisao zasluge Hazlittovim ponovljenim upozorenjima na opasnosti od inflacije u Newsweeku, to što je moguće da je monetarnim vlastima vlade dao „grižnju savjesti“ i prigušio njihove političke tendencije ka inflaciji.

Neki odbacuju Hazlitta kao “pukog ekonomskog novinara.” Ali on nije bio običan ekonomski novinar, nije bio “trgovac polovnim idejama” u smislu koji je koristio ekonomista F. A. Hayek. Bio je izvorni mislilac koji je ostvario značaj doprinos razumijevanju ekonomije i liberalnih principa, kao i njihovom širenju među milionima drugih ljudi. Umro je 9. jula 1993. godine.

Izvori i dalja čitanja:

Bastiat, Frédéric. “What Is Seen and What Is Not Seen.” Selected Essays on Political Economy. Seymour Cain, trans. Irvingtonon-Hudson, NY: Foundation for Economic Education, 1995.

Ebeling, Richard M., and Roy A. Childs, Jr. Henry Hazlitt: An Appreciation. Irvington-on-Hudson, NY: Foundation for Economic Education, 1985.

Hazlitt, Henry. Economics in One Lesson. New York: Arlington House, 1979.

———. The Failure of the “New Economics”; An Analysis of the Keynesian Fallacies. Irvington-on-Hudson, NY: Foundation for Economic Education, 1995

———. The Foundations of Morality. Irvington-on-Hudson, NY: Foundation for Economic Education, 1998.

Hume, David. An Enquiry Concerning the Principles of Morals. J. B. Schneewind, ed. Indianapolis, IN: Hackett, 1983.