Intelektualno vlasništvo

Intelektualno vlasništvo

Autor: Aaron Steelman                                                       

Privatno vlasništvo je kamen temeljac tržišnog sistema. Da bi dobro funkcionisalo, slobodno tržište zahtijeva da se vlasnička prava jasno definišu i zaštite kako bi ljudi mogli da učestvuju u trgovinskoj razmjeni. Većina libertarijanaca se slaže da se ta prava trebaju odnositi na svu fizičku imovinu, ali postoje među njima i razilaženja po pitanju vlasništva nad idejama tj. intelektualnog vlasništva. Preciznije, mišljenja se razlikuju o pitanju legitimnosti patenata i autorskih prava.

Mnogi tržišno orijentirani ekonomisti vjeruju da se pravo na intelektualno vlasništvo mora zaštititi. Oni, u principu, navode da bi ljudi imali malo inicijative (ili je ne bi ni imali) da stvaraju nove izume i razvijaju nova dobra i usluge koje bi ponudilitržištu, ukoliko ne bi bilo te zaštite. Primjer su recepti za lijekove od koji su korist imale milijarde ljudi čije su živote poboljšali ili produžili. Zaštita patenta omogućila je farmaceutskim kompanijama da umanje troškove razvoja lijekova, jer tokom određenog vremenskog perioda samo one imaju pravo da proizvode i distribuiraju proizvedene lijekove koje su osmislile. Kada taj period prođe, dati lijkovi se mogu prodavati i u generičkom obliku (iste supstance i efekti, ali mimo originalnog patenta). Sistem zaštite autorskih prava funkcioniše na sličan način i iz sličnih razloga. Književnici, recimo, imaju ekskluzivno pravo na sav profit od svojih dijela, sve dok su ona zaštićena autorskim pravima.

Za libertarijance koji podržavaju patente i autorska prava, ključno je da se razvije optimalni sistem zaštite intelektualnog vlasništva koji promoviše i inovacije i doborobit korisnika, a ne da se taj sistem ukine. Međutim, za druge libertarijance upravo je to cilj. Oni tvrde da se zakoni o intelektualnom vlasništvu ne mogu etički opravdati. Tu je ključan stav libertarijanskog filozofa Rodericka Longa koji piše:

„Etički govoreći, prava vlasništva bilo koje vrste bi se morala opravdati kao sami produžetak prava svakog pojedinca da sam upravlja svojim životom. Time bi svako pravo vlasništva koje krši tu moralnu osnovu – tipa „pravo“ na posjedovanje robova – bilo nevažeće. Po mojoj procjeni, prava intelektualnog vlasništva također nisu u skladu sa tom moralnom osnovom. Nametanje autorskih i sličnih prava bilo bi kao zabranjivanje ljudima da slobodno koriste informacije koje su im dostupne. Ako ste informacije pribavili na legitiman način (npr. kupovinom knjige) na osnovu čega bi vas se onda moglo spriječiti da ih koristite, reproducirate ili prodajete? Zar nije to narušavanje prava na slobodu govora i štampe? Tu se može tvrditi da osoba od koje je informacija potekla ima pravo vlasništva na njom, ali informacije nisu konkretni objekti koje osoba može kontrolisati – one su univerzalne te postoje i u umovima drugih ljudi, i u njihovom vlasništvu, a nad tim sferama originalni vlasnik informacije nema nikakvu legitimnu kontrolu. Ne može se posjedovati informacija bez posjedovanja drugih ljudi.“

Neki libertarijanci koji kritikuju zakone o intelektualnom vlasništvu tvrde da su, u mnogim slučajevima, mjere koje ti zakoni predviđaju nepotrebne. Arnold Plant, istaknuti britanski ekonomist, je 1930-ih skrenuo pažnju na to da većinu autora uopšte ne motiviše profit. „Za te autore autorska prava nisu privlačna,“ pisao je Plat. „Poput javnih govornika koji se nadaju dobroj štampi, oni priželjkuju širenje njihovih ideja.“ Pa ipak, Plat je također priznao da neki „autori pišu knjige baš zato što autorska prava postoje i zbog toga se objavljuje veći izbor knjiga.“ Važno je sačuvati sve one podsticaje da se dalje proizvodi i inovira, dok se istovremeno više radi na zaštiti kupaca knjiga koji često moraju plaćati umjetno povećane cijene, jer su autorska prava odobrena na previše dug period.

U skorije vrijeme, Michel Boldrin i David Levin sa Univerziteta Washington u St. Louisu predstavili su sveobuhvatnu argumentaciju protiv intelektualnog vlasništva tvrdeći da ono „nije uopšte poput običnog vlasništa, nego predstavlja vladin grant za skup i opasan privatni monopol nad idejama. Mi pokazujemo kroz teoriju i primjere da intelektualni monopol nije potreban za inovacije i da je zapravo štetan za razvoj, prosperitet i slobodu.“

Oni nude mnogo primjera razvoja novih proizvoda i metoda proizvodnje i u slučajevima kada je zaštita intelektualnog vlasništva fleksibilna ili nepostojeća. Jedan poznati primjer je dizajn – od mode, namještaja do arkitehture. U Sjedinjenim Američkim Dražavama i mnogim drugim državama firma može da patentira dizajn haljine, ali druge firme mogu vrlo brzo da prodaju slične predmete po mnogo nižim cijenama. I pored toga, tempo inoviranja u industriji odjeće ostaje poprilično dobar. „Svjetski fenomen koji je postala španska konfekcijska kuća Zara (i njeni mnogi imitatori) pokazuje da se dizajn namijenjen samo bogatim klijentima može dovesti i na masovno tržište u vremenskom razmaku kojivarira između tri do šest mjeseci“ pišu Boldrin i Levine. „Uprkos tome, originalni inovatori nastavljaju nuditi inovacije i postaju sve bogatiji.“

Istina je da većina libertarijanaca, bilo da su za ili protiv zakona o intelektualnom vlasništvu u teoriji, vjeruje da su u praksi ti zakoni zloupotrebljeni daleko izvan njihove izvorne svrhe. Primjer toga je američki „Copyright Term Extension Act“[1] (CTES) koji je Kongres usvojio 1998. godine i koji je dodao po 20 godina na sva autorska prava. Rezultat je da su sada autorska prava zaštićena tokom cijelog života originalnog autora i još 70 godina nakon njegove smrti te da autorska prava koja drže korporacije vrijede i po 95 godina. Libertarijanci smatraju da CTEA daje monopol uskom krugu vlasnika autorskih prava na štetu miliona potencijalnih korisnika. Drugim riječima, Walt Disney Co. značajno profitira od uvjeta CTEA jer bi bez ovog zakona mnogi Disneyevi likovi, poput Mickey Mousa, prešli u javnu domenu tj. javno vlasništvo. Ljudi koji bi voljeli pročitati, recimo neko neslužbeno izdanje autorskim pravima zaštićene pjesme Roberta Frosta bili bi oštećeni jer nikome nije dozvoljeno da je objavi online bez naknade.

Ustavnost CTEA je dovedena u pitanje na sudu kada je grupa ekonomista, uključujući mnoge poznate klasične liberale poput Jamesa Buchanana, Ronalda Coasea i Miltona Friedmana, predala document kao “prijatelj suda” [2]tražeći da se zakon poništi. Oni su tvrdili da produživanje autorskih prava za postojeća djela „značajno ne doprinosi želji autora da stvaraju, jer je u ovom slučaju dodatna kompenzacija dana tek nakon što se u djelo značajno investiralo.“ Drugim riječima, to je jednostavno neočekivani dodatak vlasnicima procentualno malog broja dijela pod autorskim pravima koja su još uvijek komercijalno profitabilna. Međutim, Vrhovni sud nije bio uvjeren i sačuvao je CTEA nakon glasanja (7 naprema 2) u korist ovog zakona.

Konačno, gotovo svi libertarijanci vjeruju da je trenutni sistem zakona o zaštiti intelektualnog vlasništva previše rigidan i da ga se treba liberalizirati. Pitanja koliko se daleko treba ići u dekonstruisanju ovog sistema i iz koji razloga ostaju sporne tačke.

ZA DALJE ČITANJE:

Boldrin, Michele, and David K. Levine. Against Intellectual Monopoly. New York: Cambridge University Press, forthcoming. Available from http://www.dklevine.com/general/intellectual/againstnew.htm.

———.“Perfectly Competitive Innovation.” Federal Reserve Bank of Minneapolis Research Department Staff Report No. 303, 2002.

Landes, William M., and Richard A. Posner. The Economic Structure of Intellectual Property Law. Cambridge, MA: Harvard University Press, 2003.

Long, Roderick T. “The Libertarian Case against Intellectual Property Rights.” Formulations 3 no. 1 (Autumn 1995): 10–13.

Plant, Arnold. “The Economic Aspects of Copyrights in Books.” Economica 1 no. 2 (May 1934): 167–195.

———. “The Economic Theory Concerning Patents for Inventions.” Economica 1 no. 1 (February 1934): 30–51.


[1]Zakon od produžetkutrajanjaautorskihprava

[2]lat. Amicus curiae, engl. “friend of the court”

Categories: Politika

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *